Majstore, ugasi svijeću, dosla su ozbiljna vremena. Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladosću. Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice. Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan. Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja. Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti. Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero, majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima, pokušaj zapisati imena zvijezda. Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta. Samo klauni znadu kako se možeš izvući: plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice.
Thank you. I know I don't really share my most intimate thoughts and feelings every day, but I made an exception today
I haven't written a decent poem in years. I went through a phase of writing handfulls a day.. and then just stopped. I have some old ones though- they are on my myspace blog. and probably pretty lame.
Tears A sigh of sadness, an indication of pain Symbols of sorrow that fall like rain Each drop of water, each single tear Signifies suffering, and reveals inner fear.
